DataFocus 2012

10:15 - 10:45

Što pravnici trebaju znati o digitalnim dokazima

Digitalni dokazi su na prvom mjestu dokazi kao i svi drugi te stoga za njih vrijede ista temeljna pravila kao i za druge tipove dokaza, no ipak treba prihvatiti da su po prirodi različiti. Da je osumnjičeni bio prisutan na mjestu zločina se može potvrditi npr. DNK analizom ili se može naći njegova lisnica s dokumentima. Oba dokaza su dragocjen izvor informacija, ali među njima postoje bitne razlike koje se vide u načinu prikupljanja, pohranjivanja, analiziranja i ocjenjivanja. Kao što je DNK analiza na početku svog razvoja bila velika nepoznanica tako je i digitalna forenzika na početku svog doba obavijena velom nejasnoće. No za razliku od DNK analize, koja je relativno brzo postala općeprihvaćeno i neosporivo dokazno sredstvo u kaznenim postupcima, digitalnu forenziku čeka teži put. Puno je lakše razumjeti činjenicu da ljudsko tijelo ostavlja biološke tragove nego činjenicu da korištenje digitalnih naprava ostavlja digitalne tragove. Krv, slina i kosa su svakodnevni i poznati pojmovi dok su bit, bajt, metapodatak i algoritam daleko od toga. Stoga je korištenje digitalnih dokaza u sudskim postupcima ovisno o sposobnosti razumijevanja prirode tih dokaza što zahtjeva određeno znanje o digitalnim dokazima i o digitalnoj forenzici kao metodi ili sredstvu za prikupljanje, pohranjivanje, analizu i sl. Poznavanje prirode digitalnih dokaza i njihovih mogućnosti te ograničenja digitalne forenzike nije neophodno samo za ispravnost pravnih postupaka nego i za uspješno sudjelovanje pravnika (sudaca, istražitelja, državnih tužilaca, odvjetnika) sa stručnjacima za digitalnu forenziku. Stoga je neosporivo da pravnici moraju imati određeni opseg znanja o digitalnim dokazima i forenzici. Autorica će se u predavanju usredotočiti na pojedince koji rade u široj sferi kaznenog pravosuđa i predstaviti temeljne teme koje su važne za pravilno korištenje rezultata digitalne forenzike u predkaznenim i kaznenim postupcima.

Predavač:

Liljana Selinšek

Komisija za preprečevanje korupcije Republike Slovenije, Ljubljana, Republika Slovenija

Liljana Selinšek je 2002. godine stekla naziv doktorice pravnih znanosti na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mariboru. Položila je i državni pravosudni ispit. Cijeli svoj akademski, a kasnije i poslovni život se bavi područjem kaznenog prava, prvo kao asistentica, a potom i docentica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mariboru. Nakon izlaska iz akademske sfere je kraće vrijeme bila zaposlena kao konzultantica u uredu povjerenika za pristup javnim podacima.
Od 1.1.2011. je namjesnica predsjednika Komisije za sprečavanje korupcije. U njenoj bibliografiji, koja broji više od 150 naslova, prevladavaju znanstveni i stručni članci te druga djela sa šireg područja kaznenih prava i prekršaja.

10:45 - 11:15

Računalni kriminalitet u novom KZ-u

Konvencija o kibernetičkom kriminalu Vijeća Europe danas predstavlja standard u Europi u području zaštite od računalnog kriminaliteta. Donošenje novog Kaznenog zakona koji bi trebao stupiti na snagu 2013.  u Republici Hrvatskoj bi trebala nestati svaka sumnja u obveze prema navedenoj Konvenciji. Već i danas mnogi ističu da je normativno stanje u potpunosti sukladno s Konvencijom. Jeli to konačni doseg države u zaštiti tog područja ili se mogu očekivati i daljnji zahvati? To je pitanje na koje je jednostavno odgovoriti jer je područje računalnih tehnologija  danas najdinamičnije područje života. Navedeni zakon još nije stupio na snagu, a određenu strepnju za jedne i dobrodošle prijedloge za druge, izaziva ACTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement). Bez obzira što iza nje deklaratorno ne stoji izravno ni jedna međunarodna organizacija, vjeruje se da će buduće aktivnosti oko izrade toga akta izazivati nezadovoljstvo pa i otvoreno iskazivanje nasilja. Hoće li aktivnosti oko navedenog sporazuma, pa i u slučaju da ne bude donesen u aktualnom obliku izazvati daljnje aktivnosti u području propisivanja zabranjenih ponašanja koje mi nazivamo računalnim kriminalitetom? To je pitanje koje ulazi u zonu aktualnosti. Cilj  je razmatranja osvrt na tek prihvaćen Kazneni zakon glede normativne uređenosti računalnog kriminaliteta i na okolnosti koje uvjetuju propisivanje kažnjivog ponašanja u području računalne tehnologije.

Predavač:

Stjepan Gluščić

Policijska akademija Zagreb Zagreb, Republika Hrvatska

Stjepan Gluščić je profesor na Visokoj policijskoj školi, gdje predaje predmete iz područja kaznenog procesnog prava. Objavio je više stručnih i znanstvenih radova, sudjelovao u izradama zakonskih propisa te surađuje sa domaćim i međunarodnim institucijama.

11:15 - 11:45

Pribavljanje dokaza u elektroničkom (digitalnom) obliku za potrebe kaznenog postupka

Suvremeni razvoj kibernetičke tehnologije zrcali se i u području kaznenog prava. S jedne strane nastala su nova, kibernetička kaznena djela, a s druge je omogućeno i počinjenje drugih kaznenih djela pomoću računalnog sustava. Uz to, kibernetička tehnologija omogućila je i očuvanje informacija o počinjenim kaznenim djelima u elektroničkom (digitalnom) obliku što može dovesti do njihova otkrivanja i dokazivanja.
Predmet ovog izlaganja je pribavljanje dokaza u elektroničkom (digitalnom) obliku za potreba kaznenog postupka. Po svojim se pravilima ova djelatnost razlikuje od preventivnog prikupljanja računalnih podataka od strane policije i sigurnosnih službi. Prateći razvoj tehnologije, Zakon o kaznenom postupku (ZKP) predviđa uporabu podataka u elektroničkom (digitalnom) obliku kao dokaza te propisuje načine njihova pribavljanja. Provođenje ovih mjera predstavlja značajno ograničenje temeljnih prava i sloboda građana, osobito prava na osobni i obiteljski život, prava na slobodu i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika i prava na sigurnost i tajnost osobnih podataka.
U izlaganju će biti razmotreno pravno uređenje ove mjera za pribavljanje dokaza u elektroničkom obliku. Pritom će biti razmotreno i u kojoj mjeri je hrvatsko zakonodavstvo uvažilo načela i prijedloge iz Preporuke br. R(95)13 i ispunilo konvencijske obveze iz Konvencije o kibernetičkom kriminalu. Osim toga, postojeće uređenje bit će uspoređeno i s judikaturom Europskog suda za ljudska prava koja se odnosi na zakonitost pribavljanja dokaza u elektroničkom obliku, te napravljena komparativnopravna usporedba s rješenjima iz drugih država.

Predavači:

Elizabeta Ivičević Karas

Pravni fakultet Zagreb, Zagreb, Republika Hrvatska

Elizabeta Ivičević Karas je doktorirala na Université Panthéon-Assas (Paris II) i Sveučilištu u Zagrebu obranivši doktorsku disertaciju pod naslovom “Načelo jednakosti oružja u kaznenim predmetima u praksi Europskog suda za ljudska prava i u poredbenom pravu”. 2009. godine je položila pravosudni ispit. Voditeljica je znanstvenog projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta “Reforma hrvatskog gospodarskog kaznenog prava”, te razvojnog projekta Sveučilišta u Zagrebu „Presude Europskog suda za ljudska prava protiv Republike Hrvatske u kaznenim predmetima“. Sudjeluje kao suradnica u znanstvenom projektu “Suvremeni prethodni kazneni postupak u Republici Hrvatskoj i Europi” voditelja prof. dr. sc. Davora Krapca. Kao suradnica sudjelovala je i znanstvenim projektima  “Kaznenopravni aspekti pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj uniji” voditeljice prof. dr. sc. Zlate Đurđević te “Hrvatska i međunarodno kazneno sudovanje” glavnog istraživača prof. dr. sc. Ive Josipovića. Članica je Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu i Hrvatske udruge za europsko kazneno pravo. Objavila je dvije knjige, te veći broj znanstvenih i stručnih radova.

Marin Bonačić

Pravni fakultet Zagreb, Zagreb, Republika Hrvatska

Marin Bonačić je bio zaposlen kao znanstveni novak na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na znanstveno-istraživačkom projektu “Hrvatska i međunarodno kazneno sudovanje”. Od ožujka 2009. godine je asistent na Katedri za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na integriranom sveučilišnom studiju predaje kazneno procesno pravo, prekršajno pravo i kriminalistiku. Na Studijskom centru za javnu upravu i javne financije Pravnog fakulteta predaje Osnove kaznenog i prekršajnog prava. U 2010. i 2011. godini je bio lokalni voditelj međunarodnog projekta “Documenting the past of Croatia: establishment of digital database on war crimes“ programa MATRA Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Sudjeluje kao suradnik u znanstvenim projektima “Kaznenopravni aspekti pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj uniji” voditeljice prof. dr. sc. Zlate Đurđević i „Presude Europskog suda za ljudska prava protiv Republike Hrvatske u kaznenim predmetima“ voditeljice doc. dr. sc. Elizabete Ivičević Karas. Ranije sudjelovao u znanstvenom projektu “Hrvatska i međunarodno kazneno sudovanje” prof. dr. sc. Ive Josipovića. Član je Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu, Hrvatske udruge za europsko kazneno pravo i l’Association Internationale de Droit penal (AIDP). Suradnik je u jednoj knjizi (u postupku objave), stručnim člancima i prikazima.

11:45 - 12:15

Digitalna forenzika i privatnost

Samo optužba kao i pravo na privatnost prilikom fiksiranja digitalnih dokaza u okviru istražnih radnji predstavljaju novi izazov pred istražiteljima digitalnih dokaza. Da li osoba koja se istražuje mora dati zaporku svog računala, korisničkog računa ili datoteke bez kojih provođenje izuzimanja i fiksiranja digitalnih dokaza poneki put nije moguće. Kako protumačiti podatak koji je korisnik “obrisao” sa svog računala, da li se podaci koji su vraćeni a kojom su prilikom izgubljeni metapodaci mogu uzeti u obzir tijekom istrage. Što je sa privatnim podacima koji se o osobi prikupljaju (bez obzira da li se radi o osumnjičeniku ili ne), što je sa privatnim podacima drugih osoba koje se pronađu prilikom fiksiranja i izuzimanja digitalnih dokaza. Puno je otvorenih pitanja i puno odgovora. Kroz ovo izlaganje otvoriti će se neka od pitanja i ponuditi neka od rješenja kako na temelju zakonodavstava EU tako i na temelju dugogodišnjeg stručnog i ekspertnog rada.

Predavač:

Miroslav Bača

Fakultet organizacije i informatike, Varaždin, Republika Hrvatska

Miroslav Bača redoviti je profesor na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, Sveučilište u Zagrebu na kojemu predaje predmete iz domene zlouporaba i sigurnosti  u informacijskim sustavima kao i biometrije. Predsjednik je Odbora specijalističkog poslijediplomskog stručnog studija Upravljanje sigurnošću i revizijom informacijskih sustava na istom fakultetu. U svom dosadašnjem znanstvenom i stručnom radu fokusirao se na zaštitu i sigurnost u informacijskim sustavima posebice na domenu računalne forenzike kao i digitalnih dokaza,  te je do sada napisao preko 50 znanstvenih i stručnih radova na tu temu kao i nekoliko knjiga. Stalni je sudski vještak za informatiku, telekomunikacije i biometriju, a u svojoj dosadašnjoj praksi obavio je više stotina različitih vještačenja. Ovlašteni je stručnjak privatnosti informacijskih proizvoda i usluga certificiran u EU od strane European Privacy Seal.